Koji čaj izabrati za dojenče?
Čaj je u pravilu prerađeno lišće biljke čajevca (lat. Camelia sinensis). Međutim, popularno se čajem smatraju napici pripremljeni od raznovrsnih biljaka i plodova ljekovitih svojstava te je upravo taj napitak često početak dohrane dojenčadi.
Budući da naučni i medicinski učinci čaja na zdravlje dojenčadi i djece nisu dokazani, postavlja se pitanje je li čaj siguran i koji čaj u koje vrijeme odabrati.
Vrijeme uvođenja čaja u prehranu dojenčadi, kao i uvođenje krutih namirnica, ne preporučuje se prije navršenog 4. mjeseca, a kao prvi najbolje je izabrati čaj pripremljen od sušenih voćnih/cvjetnih plodova (šipak, hibiskus, jabuka) te izbjegavati mješavine čajeva (zbog dodanih aroma i boja koje mogu izazvati alergijsku reakciju).
Bitno je znati na koji se način priprema čaj za dojenčad i djecu:
čaj se uvijek priprema s prokuhanom vodom- vrijeme držanja čaja u vodi treba skratiti na pola od preporučenog vremena pripreme
- temperatura čaja ne smije prelaziti uobičajenu temperaturu dječijeg obroka (26–36 ℃)
- zaslađivanje čaja načelno se ne preporučuje, no za djecu stariju od godinu dana dovoljno je u šolju čaja dodati tek ½ kašike meda ili šećera
Pozitivne strane čaja uvelike su poznate, a uključuju visok sadržaj različitih antioksidansa te antimikrobno djelovanje.
S druge strane čajevi imaju i nepoželjne učinke, od kojih je najpoznatije ometanje apsorpcije željeza i pojava mogućih alergijskih reakcija.
Šipak (lat. Rosa canina) i hibiskus (lat. Hibiscus)
Šipak i hibiskus pripadaju vrsti cvijeća. Naime, šipak je ruža, a hibiskus spada u porodicu orhideja. To su dvije najpoznatije biljke za pripremu biljnih napitaka i osnova mnogih drugih čajeva. Daju napitke izrazito crvene boje, kiselkastog okusa i blagog cvjetnog mirisa. Ti čajevi odlikuju se iznimnim bogatstvom antioksidansa – flavonoidima i vitaminom C. Obje biljke sadrže visok sadržaj željeza i ostalih minerala, primjerice kalij i magnezij, zbog čega im se pripisuju medicinska svojstva, kao što su uklanjanje umora i slabokrvnosti.
Voćni čajevi
Voćni čajevi su vrlo omiljeni: zimi za grijanje i okrjepu, a ljeti kao rehidracijski i osvježavajući napitak. Baza voćnih čajeva uvijek je ista, a čini je kombinacija šipka i hibiskusa kojoj je dodan osušen plod voćke. Poznati su čajevi od jabuke, narandže, brusnice, limuna i šumskog voća.
Rooibos (lat. Aspalathus linearis)
Čaj crvenog grma koji raste samo u Africi. Kao i šipak i hibiskus, čaj rooibos ne sadrži tein. Iznimno je bogat flavonoidima, vitaminom C i mineralima, od kojih je značajnije spomenuti magnezij, kalij i kalcij. Preporučuje se trudnicama i dojiljama jer jača imunitet, smiruje te blagotvorno djeluje na plod, a kod dojenčadi i male djece pomaže pri ublažavanju grčeva.
Kamilica (lat. Matricaria chamomilla) i menta (lat. Mentha longifolia)
Kamilica i menta često su poznate kao narodni „lijekovi za sve“. Blagotvorno djelovanje kamilice pomaže kod brojnih tegoba: od kolika, grčeva i zatvora do visoke tjelesne temperature, a djelovanje mente više je orijentirano na ublažavanje tegoba probavnog sistema. Oba čaja djeluju smirujuće, a djeci ih se preporučuje davati razblažene i nezaslađene, najbolje prije spavanja.
Komorač (lat. Foeniculum vulgare)
Komorač je izrazito ljekovita biljka poznata još iz doba antike. Njena ljekovita svojstva vežu se za probavne probleme kao što su nadutost i grčenje želuca i crijeva. Osim toga komorač je izvrstan izvor kalija i beta-karotena. Bitno je napomenuti da se zbog svog laksativnog učinka ne preporučuje kod djece koja imaju proljev.
Čajevi biljaka ljekovitih svojstava
Upotreba navedenih čajeva se preporučuje u skladu sa različitim tegobama, međutim mnogi čajevi visoke nutritivne vrednosti i jakih lekovitih svojstava ne preporučuju se u odojačkom i dečijem uzrastu. Primer su čajevi sledećih lekovitih biljaka:
Sljez (lat. Althaea officinalis)
Njegova izvrsnost povezana je upravo s njegovim svojstvom da ublažava različite oblike upale, posebno sluznice, zbog čega je često glavni sastojak sirupa za kašalj. Osim toga, u svom sastavu sadrži salicilnu kiselinu (prirodna preteča aspirina), koja smanjuje glavobolju i bol u mišićima. U stara vremena služio je kao lijek za probavne poremećaje i jačanje probavnog sistema te kao diuretik. Zbog tako širokog djelovanja ne preporučuje se davati dojenčadima, a maloj djeci daje se samo u akutnim stanjima, naravno razrijeđen.
Čajevac (lat. Camelia sinensis)
Poznatiji kao crni, zeleni, žuti i bijeli čaj. Svi ti čajevi razlikuju se s obzirom na vrijeme branja, način branja i obrade lišća. Bitno je napomenuti da čajevac u svom sastavu uz široku i bogatu paletu antioksidansa sadrži i tein. Količina antioksidansa i teina ovisi o preradi lišća i opada s bojom čaja (najviše ih ima u crnim čajevima, zatim zelenim, žutim i konačno najmanje u bijelim). Iako čajevac ima niz pozitivnih učinaka na zdravlje, upravo se zbog visokih koncentracija polifenola i teina ne preporučuje u dojenačkoj i dječijoj dobi. Visoke koncentracije polifenola ometaju apsorpciju željeza, a tein povisuje krvni pritisak i budnost.
Na kraju, važno je zapamtiti da nisu svi čajevi sigurni za djecu. Dok kamilica djeluje blago i najčešće ne uzrokuje nikakve probleme, neke biljne vrste mogu biti opasne. Osim toga važno je znati pripremiti čaj te je bitno čitati uputstva i držati se preporuka datih za dojenčad i djecu. Ako se odlučite dojenčetu ili djetetu dati čajeve radi liječenja ili ublažavanja zdravstvenih problema, bitno je posavjetovati se sa stručnom osobom.
