Spavanje u zajedničkom krevetu
Gdje bi dojenče trebalo spavati? U svom krevetiću blizu roditelja, u svojoj sobi već od rođenja ili u zajedničkom krevetu s roditeljima? Mišljenja roditelja se razlikuju, a ni struka ne zastupa jedinstveno stajalište. Nema pravila o tome šta je u redu, a šta nije. Najvažnije je da postupate onako kako odgovara vama i vašem djetetu.
Spavanje je jedna od osnovnih životnih aktivnosti koja jako utječe na zdravlje djeteta i cijele porodice te mu je vrijedno posvetiti dovoljno pažnje. Spavanje dojenčeta ugrubo dijelimo na dva razdoblja: na spavanje do 6. mjeseca života, kad se spavanje još razvija i kad je većini dojenčadi potrebno noćno hranjenje, i na spavanje nakon 6. mjeseca djetetovog života, kada dojenčetu u pravilu više nije potrebno noćno hranjenje i kad bi njegovo spavanje već trebalo biti slično spavanju odrasle osobe.
Kod mame…
U prvim mjesecima brojne mame se odlučuju za spavanje s dojenčetom ili za smještaj njegovog krevetića u spavaću sobu što olakšava noćno dojenje i često ustajanje usred noći.
Spavanje u zajedničkom krevetu odgovara i tatama jer im to znači svaki dan nekoliko sati više blizine s djetetom. Mnogi smatraju da se tako stvara snažnija veza između roditelja i djece, koja će omogućiti uravnoteženi tjelesni i emocionalni razvoj djeteta.
…ili u svom krevetiću?
Međutim neki roditelji tvrde da dijete već od prvih dana mora spavati samo u svom krevetiću ili čak u svojoj sobi jer će se tako naviknuti zaspati samo i brže će postati samostalnije. Neki roditelji iskazuju bojazan da bi tokom spavanja u zajedničkom krevetu mogli povrijediti dijete.
Šta se u svijetu preporučuje?
Mjesta na kojima bebe spavaju u različitim kulturama se razlikuju. Prvu godinu u Evropi dojenčad većinom spava u sobi s roditeljima u svom krevetiću jer to pojednostavljuje noćno hranjenje, a u istočnim kulturama roditelji najčešće stave dijete pored sebe u krevet jer će tako dijete zbog mamine blizine navodno bolje spavati. U SAD se prema preporukama stručnjaka već vrlo male bebe stavljaju u krevetiće u njihovu sobu budući da se vjeruje da ta praksa potiče djetetovu psihološku i društvenu nezavisnost.
Slušajte intuiciju!
Uprkos mnoštvu različitih mišljenja stručnjaka, rođaka i drugih mama jedino je pravilno da učinite onako kako sami osjećate da je ispravno. Nemojte zaboraviti svakodnevnu večernju rutinu; ona prije spavanja mora sadržavati stalne obrede koji će pomoći oblikovati djetetov bioritam. Priuštite si nekoliko zajedničkih nježnosti, kao što su kupanje, čitanje priča i hranjenje, a zatim zajedno s dojenčetom utonite u miran san.
