Dora Zrinski Petrović, univ. bacc. psych.
Centar za reproduktivno mentalno zdravlje, Zagreb

Mentalno zdravlje tokom trudnoće i nakon porođaja

Mentalno zdravlje se može definisati kao psihološka dobrobit, stanje u kojem osoba ostvaruje svoj puni potencijal i može se uspješno nositi sa životnim stresorima. (WHO, 2022) To nije nešto što osoba ima ili nema, nego kontinuum. Baš kao i fizičko zdravlje, mentalno zdravlje može biti ugroženo u određenim trenucima života, ali to ne znači da se na njemu ne može raditi i poboljšati ga. Mentalno zdravlje se može obnoviti i osoba ga može ojačati uz psihološku podršku i rad na sebi.

Kao uži pojam reproduktivno mentalno zdravlje definiše se kao biopsihosocijalno zdravlje i dobrobit od menarhe (prve menstruacije) do menopauze, a uključuje i periode trudnoće i postnatalni period. (Nakić Radoš, 2016) Zanimljivo je da se ne odnosi samo na žene, već i na njihove partnere i djecu.

Teškoće u mentalnom zdravlju su uobičajene u bilo kojoj životnoj fazi i mogu pogoditi svakoga. Iz tog razloga nije neuobičajeno da se problemi mentalnog zdravlja pojave tokom osjetljivih perioda trudnoće i roditeljstva. Istraživanja pokazuju da svaka peta žena doživljava probleme mentalnog zdravlja tokom trudnoće i u 12 mjeseci nakon porođaja. (Bauer i sar., 2014)

U prvih deset dana nakon porođaja može se javiti postporođajna tuga (engl. baby blues). To je vrlo čest poremećaj koji u prosjeku pogađa oko 60–80% žena. (Turabian, 2019) Što se tiče trajanja i simptoma, to je najblaži postporođajni poremećaj i nije mentalni poremećaj. Karakterišu ga plakanje bez očiglednog razloga, iznenadne promjene raspoloženja, umor, poteškoće sa spavanjem i slab apetit, a prevladava se uz podršku bliskih osoba.

Depresija tokom trudnoće i nakon porođaja se javlja kod 12–18% žena. (Hahn-Holbrook i sar., 2018) Neki od simptoma koji je karakterišu su: nisko i depresivno raspoloženje, promjene u apetitu i snu, nezainteresovanost za aktivnosti koje su nekada donosile zadovoljstvo, osjećaji krivnje, poteškoće s koncentracijom i anksioznost.

Razni problemi iz spektra anksioznosti javljaju se s istom učestalošću kao i depresija. Na primjer, 15% majki koje prvi put rađaju imaju klinički značajan strah od porođaja (Jokić-Begić i sar., 2014), a generalizirani poremećaj anksioznosti može se javiti kod oko 4% majki (Wenzel i sar., 2005). Opsesivno-kompulzivni poremećaj javlja se kod 4% žena nakon porođaja. (Brockington i sar., 2006). Karakterišu ga ponavljajuće misli i/ili radnje (opsesije i/ili kompulzije), anksioznost u vezi s dobrobiti novorođenčeta i misli da će dijete slučajno ispasti iz njenih ruku ili da će ga ogrebati ili povrijediti noktima.

Svaka četvrta žena doživljava traumatičan porođaj (Nakić Radoš i sar., 2020), a posttraumatski stresni poremećaj nakon porođaja javlja se kod 3% žena (Yildiz i sar., 2017). Karakteriziraju ga neugodne emocije, percepcija da je život u opasnosti, strah, fizička nelagoda, izbjegavanje, podsjećanje na traumu i ponovo doživljavanje traume.

Anksioznost ili stres opisuju se brigom, poteškoćama u koncentraciji i pamćenju, intenzivnim strahom, negativnim emocijama, umorom, poteškoćama sa spavanjem i dr. Važno je naglasiti da su briga i tjeskoba normalne emocije tokom trudnoće i roditeljstva (Goldfinger i sar., 2019), naročito za žene koje prvi put postaju majke. Na primjer, 35% trudnica ima izražene simptome anksioznosti. (Nakić Radoš i sar., 2018) Međutim, kada ometaju svakodnevno funkcionisanje, važno je potražiti pomoć.

Postporođajna psihoza može se javiti u 1 do 2 slučaja na svakih 1000 porođaja. (VanderKruik i sar., 2017) To je vrlo ozbiljno stanje koje zahtijeva hitan psihijatrijski tretman.  Prepoznatljivo je po raspoloženju s izmjenama depresivnog raspoloženja, psihotičkim simptomima, uznemirenosti, nasilnim mislima usmjerenim prema sebi ili djetetu te opsesivnim mislima i zabludama vezanima za dijete. Liječenje postporođajne psihoze je neophodno i ne može se odložiti.

Svoje mentalno zdravlje možemo ojačati na nekoliko načina. (Ćavar, 2021) Jedan od njih je dijeljenje naših misli, briga i osjećanja s bliskim osobama, što ima vrlo pozitivan efekat i na odnos i na očuvanje mentalnog zdravlja. Fizička aktivnost, zdrava prehrana, dovoljno sna i održavanje rutine također pomažu. Dosljedna rutina pruža osjećaj sigurnosti i udobnosti, što pozitivno utiče na mentalno zdravlje. Vježbanje usmjerene pažljivosti i samosuosjećanja također može pomoći, a jedan način da to učinite je da svakog dana odvojite nekoliko minuta za kratke vježbe disanja i usvojite neosuđujući i blag pristup samom sebi (kao što su „Niko nije savršen“; „Svi ponekad imaju poteškoće“; „Dobro ti ide“).

Nažalost, svijest o mentalnom zdravlju tokom trudnoće i nakon porođaja još uvijek nije dovoljno jaka. Žene često ne znaju kako prepoznati simptome ili, čak i ako ih prepoznaju, iz straha da će biti osuđene, kritikovane ili neprihvatanja vlastitog stanja ne traže pomoć. Zato želimo da nakon čitanja ovog članka ponesete sa sobom jednu vrlo važnu poruku: niste same i mnoge trudnice i majke doživljavaju poteškoće s mentalnim zdravljem tokom trudnoće i majčinstva. Pomoć je uvijek dostupna, a izazovi mentalnog zdravlja i teški dani neće trajati zauvijek. Važno je prepoznati da imamo problem, osloniti se na one koji su nam bliski i potražiti podršku i pomoć od stručnjaka.

Problemi mentalnog zdravlja te ne definiraju kao majku i osobu. Ti si divno biće, mnogo veće i mnogo više od svojih misli, emocija, briga i problema. Trudnoća i majčinstvo su periodi praćeni nizom promjena, zato uz oslanjanje na one koji su ti bliski budi nježna prema sebi i misli na sebe i svoju dobrobit. Također, ne ustručavaj se potražiti pomoć ako osjećaš da ti je potrebna.

Uredila: vanr. prof. dr. Sandra Nakić Radoš, univ. spec. clin. psych.
Centar za reproduktivno mentalno zdravlje, Zagreb

Literatura:

Bauer, A., Parsonage, M., Knapp, M., Iemmi, V., Adelaja, B., Hogg, S. (2014). The costs of perinatal mental health problems. London: Centre for Mental Health and London School of Economics, 44. http://eprints.lse.ac.uk/id/eprint/59885

Brockington, I. F., Macdonald, E., Wainscott, G. (2006). Anxiety, obsessions and morbid preoccupations in pregnancy and the puerperium. Archives of Women’s Mental Health, 9, 253-263. https://doi.org/10.1007/s00737-006-0134-z

Ćavar, F. (14. 5. 2021). Očuvanje mentalnog zdravlja.

Goldfinger, C., Green, S. M., Furtado, M., McCabe, R. E. (2020). Characterizing the nature of worry in a sample of perinatal women with generalized anxiety disorder. Clinical Psychology & Psychotherapy, 27(2), 136-145. https://doi.org/10.1002/cpp.2413

Hahn-Holbrook, J., Cornwell-Hinrichs, T., Anaya, I. (2018). Economic and health predictors of national postpartum depression prevalence: a systematic review, meta-analysis, and meta-regression of 291 studies from 56 countries. Frontiers in Psychiatry, 8, 248. https://doi.org/10.3389/fpsyt.2017.00248

Jokić-Begić, N., Žigić, L., Nakić Radoš, S. (2014). Anxiety and anxiety sensitivity as predictors of fear of childbirth: Different patterns for nulliparous and parous women. Journal of Psychosomatic Obstetrics & Gynecology, 35(1), 22-28. https://doi.org/10.3109/0167482X.2013.866647

Nakić Radiš, S. (2016). III. simpozij: Reproduktivno mentalno zdravlje. U Z. Penezić i sur. (Ur.), XX. dani psihologije u Zadru. Zadar, Hrvatska: Sveučilište u Zadru.

Nakić Radoš, S., Matijaš, M., Kuhar, L., Anđelinović, M., Ayers, S. (2020). Measuring and conceptualizing PTSD following childbirth: Validation of the City Birth Trauma Scale. Psychological Trauma: Theory, Research, Practice, and Policy, 12(2), 147-155. https://doi.org/10.1037/tra0000501

Nakić Radoš, S., Tadinac, M., Herman, R. (2018). Anxiety during pregnancy and postpartum: Course, predictors, and comorbidity with postpartum depression. Acta Clinica Croatica, 57(1), 39-51. https://doi.org/10.20471/acc.2018.57.01.05

Turabian, J. (2019). Antenatal and Postnatal Depression: General Medicine Tools to Address Them. International Journal of Women's Health care and Gynecology, 1(2): 108. https://www.researchgate.net/publication/335652691

VanderKruik, R., Barreix, M., Chou, D., Allen, T., Say, L., Cohen, L. S. (2017). The global prevalence of postpartum psychosis: a systematic review. BMC Psychiatry, 17(1), 272. https://doi.org/10.1186/s12888-017-1427-7

Wenzel, A., Haugen, E. N., Jackson, L. C., Brendle, J. R. (2005). Anxiety symptoms and disorders at eight weeks postpartum. Anxiety Disorders, 19, 295-311. https://doi.org/10.1016/j.janxdis.2004.04.001

World Health Organization (17. 6. 2022). Mental health. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-health-strengthening-our-response

Yildiz, P. D., Ayers, S., Phillips, L. (2017). The prevalence of posttraumatic stress disorder in pregnancy and after birth: A systematic review and meta-analysis. Journal of Affective Disorders, 208, 634-645. https://doi.org/10.1016/j.jad.2016.10.009