Fotografiranje dojenčeta
Nakon rođenja djeteta u naš život ulazi predivno novo biće zbog kojeg se međutim svijet okreće naopako. Prvenstveno se kod prvog djeteta susrećemo s nizom novih iskustava i pitanja, stječemo nove vještine pa često zaboravimo dokumentirati najljepše trenutke.
Sreća je što na početku novorođenčad puno spava te je fotografiranje prilično jednostavno. Bit će najbolje da dijete sigurno namjestite na udobnu i što monotoniju podlogu kraj izvora indirektne svjetlosti (kraj prozora ili vani, na otvorenom). Budući da je malo dojenče većinom mirno, imat ćete idealnu priliku isprobati različite zorne uglove fotografiranja i kasnije odlučiti koji vam se najviše sviđa. Na primjer, fotografirajte sa strane ili stanite na neku povišenu površinu i fotografirajte odozgo. To je ujedno dobra vježba za kasnije, kad će se dijete brže kretati i morat ćete biti brži i efikasniji.
Što je vaše dijete veće, postaje važnije da pri fotografiranju uključite najvažnije osobe u njegovom životu. I nama najviše znače fotografije iz djetinjstva koje prikazuju te čvrste veze između članova porodice, ludorije koje smo pravili i okolinu u kojoj smo odrastali. Prikladno je da imate mogućnost fotografiranja uvijek pri ruci, pa bio to telefon ili mali fotoaparat. I da se sjetite napraviti fotografiju na primjer u trenutku kad je dijete sasvim prekriveno kašicom od šljiva, još prije nego što ga odnesete u kadu. Spontani trenuci su najbolji!
Kad fotografirate, pazite na okolinu. Najlakše je kad je pozadina neutralna, a više sadržaja dodaju razni predmeti koji su djetetu ili vama dragi i govore više o određenom razdoblju djetetovog života. Potrudite se da uvijek isključite smetnje ili faktore koji ne dodaju tematiku fotografiji. Sasvim je nepotrebno da se na fotografiji pojave automobili koji slučajno baš tada prolaze ili cestovne lampe… Obično ih možete izbjeći ako se jednostavno pomaknete.
Iako izbor fotografija spominjem pri kraju, nikako ga ne smijete zanemariti. Možemo reći da je to najteži dio jer morate odlučiti koje ćete fotografije zadržati, a koje obrisati. Obavezno morate zadržati samo najbolje jer se nikad kasnije nećete uhvatiti pregledavanja nakon što vam se nagomila niz snimaka. Najbolje je da to napravite odmah nakon fotografiranja i odabrane fotografije spremite na primjer po temi i godini nastanka. Ponekad je teško izbrisati fotografije djeteta jer smo uz njih emocionalno vezani. Treba se podsjetiti da time nećete izbrisati uspomene, nego ćete ih učiniti pristupačnijima. Tako izabrane fotografije omogućuju jednostavno sastavljanje fotoknjige koju će članovi porodice tokom idućih godina voljeti prelistati.
Zadnja stvar na koju bih vas željela upozoriti jest pojava “porodičnog fotografa” koji se uvijek brine za bilježenje svih uspomena, a njega na žalost nema na većini fotografija. Pazite da to ne budete upravo vi iako (većinom sasvim pogrešno) za sebe tvrdite da niste fotogenični. Pobrinite se da budete dio vaše porodične svakodnevne priče i da ne budu samo posebne prilike one koje će biti vrijedne uspomene.
