Šećer i sol u prehrani djeteta

Djeca imaju urođenu sklonost prema slatkom i slanom te odbijanju kiselih i gorkih okusa.

Evolucijski su djeca sklonija energetski bogatoj hrani (slatko), a instinktivno izbjegavaju hranu koja može nepovoljno djelovati na njihovo zdravlje. Te genetske predispozicije razvijene su tokom hiljada godina kada se hrana, i to osobito ona velike energetske gustoće, relativno teško i rijetko nalazila.

No danas se javlja briga da upravo te prehrambene preferencije mogu biti preduvjet za neuravnoteženi prehrambeni unos budući da se okruženje odlikuje dostupnom i jeftinom energetski bogatom hranom koja obiluje šećerima, masnoćama i solju.

Međutim, genetske predispozicije mogu se mijenjati iskustvom, a roditelji imaju osobito važnu ulogu u razvoju djetetovih preferencija prema hrani i okusima. Zbog toga se u dojenačkoj dobi tokom uvođenja novih namirnica u djetetovu prehranu preporučuje davati namirnice u izvornom obliku, bez dodanih šećera i soli, što pogoduje ne samo kratkoročnom zdravlju već i postavljanju sklonosti za slatko i slano na niže razine za kasniji život.

Šećer

Ugljikohidrati su najvažniji izvor energije za tijelo, a dijele se u dvije velike skupine: jednostavni ugljikohidrati (šećeri) i složeni (škrob). Jednostavni ugljikohidrati uključuju, između ostalih, poznate voćne šećere (fruktozu i glukozu), mliječni šećer (laktozu) i konzumni, bijeli šećer (saharozu).

Konzumni šećer proizvodi se od šećerne repe ili šećerne trske. Odličan je izvor energije, no ne daje tijelu ni jedan važan nutrijent. Prekomjerna konzumacija šećera glavni je faktor rizika za stvaranje zubnog karijesa, prekomjerne tjelesne mase i pojave proljeva. 

Poznato je da se jednostavni šećeri nalaze u namirnicama kao što su slatkiši, deserti i sokovi, no ti su šećeri često skriveni u nekim namirnicama: kečapu, žitaricama za doručak, pecivima, voćnim jogurtima i desertima, konzerviranom voću i povrću te raznim gotovim umacima.

Ne treba u potpunosti eliminirati rafinirani šećer iz prehrane vašeg djeteta. Zapravo, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) predviđa ograničavanje potrošnje rafiniranog šećera na 5 do 10% ukupnih dnevnih energetskih potreba, a to znači da od preporučenog dnevnog unosa za djecu od 1 do 4 godine (1000 kcal) 50 do 100 kcal potječe iz jednostavnih šećera (a to su 2 do 4 čajne kašike). 

Sol

Uloga soli, odnosno natrijevog hlorida jest da održava ravnotežu tekućina u tijelu i pomaže funkciju probavnog i nervnog sistema.

Djeci je potrebna vrlo mala količina soli (1 do 2 g na dan) te će prirodno svoje potrebe zadovoljiti pravilnim načinom prehrane. Kao i prema slatkom, djeca imaju urođenu sklonost prema slanom, zbog toga postoji velika vjerovatnost da djeca čija prehrana obiluje slanim jelima razviju još veću sklonost k dodatnom soljenju, a poznato je da velik unos soli može uzrokovati zdravstvene probleme kasnije u životu, npr. visoki krvni pritisak.

Osim soli koja se dodaje prilikom pripreme jela bitno je napomenuti da su oko 3/4 ukupne soli koju djeca jedu već skrivene u hrani, uključujući i procesiranu hranu, kao što su grickalice, žitarice za doručak, salame, sirevi, gotova jela, umaci i konzervirani proizvodi. 

Najbolji način na koji možete smanjiti količinu šećera i soli u djetetovoj prehrani jest u prvom redu postaviti mjeru umjesto zabrane, zatim eliminirati gazirane napitke i sokove, smanjiti unos grickalica (čips, slani štapići), provjeriti deklaracije proizvoda koje kupujete te pametno kuhati (korištenjem nekih sastojaka možete povećati slatkoću jela, npr. cimeta, muškatnog oraščića, grožđica, ili poboljšati okus začinima kao što su bosiljak, peršun, origano).

Tena Niseteo, dipl. inž. preh. tehn.
klinička dijetetičarka/nutricionistica

Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu
Centar za poremećaj prehrane i kliničku dijetetiku
Klinika za dječje bolesti
KBC Sestre milosrdnice
Klaićeva 16, Zagreb