Hidracija kod djece

Više od polovine (čak oko 60%) ljudskog organizma čini voda, zbog čega je hidraciju tijela iznimno važno održavati u ravnoteži. Prekomjerni gubitak tjelesne tekućine zove se dehidracija, a najčešće se javlja kao posljedica proljeva, povraćanja, pretjeranog znojenja ili premalog unosa tekućine.

Zbog male tjelesne mase i manjih rezervi vode u tijelu djeca mogu dehidrirati puno lakše nego odrasli. Osim toga, odraslima je tekućina lako dostupna, dok se djeca moraju osloniti na njihovu brigu.

Najlakši način sprječavanja dehidracije upravo je pravilna, odnosno redovna i dovoljna hidracija tijela. Važno je biti u stanju prepoznati znakove dehidracije djeteta. Vrlo blag gubitak tekućine može se prepoznati po tamnijoj boji mokraće, a već se blaga dehidriranost, odnosno gubitak 1 do 2% tjelesne mase, često ogleda kao glavobolja, iritabilnost i zatvor. Teška dehidracija prepoznaje se kroz simptome kao što su pospanost djeteta, ljepljiva koža i ispucale usne.

Iako je voda jedan od najznačajnijih nutrijenata, zanimljivo je da tačne prehrambene preporuke za nju ne postoje. Nekoliko je načina kojima se može izračunati dnevna potreba tekućine, no bitno je znati šta sve, zapravo, tekućina podrazumijeva.

Za dojenčad već njihova hrana podrazumijeva i tekućinu. Bilo da je riječ o majčinom mlijeku ili dojenačkoj formuli sadržaj suhe tvari čini tek 5%. Vodu i prirodni sok kao dodatak prehrani preporučuje se uvoditi tek nakon petog do u šesti mjesec života. Kod malog djeteta pravilna prehrana omogućit će mnogo raznovrsnih izvora tekućine, no naravno, voda je uvijek primarni i najbolji izbor. Osim prirodnih sokova i nezaslađenih čajeva odličan izvor tekućine pruža i "mokra" hrana, kao što su mlijeko te svježe voće i povrće (citrusi, tikvica, paradajz i sl.).

Ako dojenčad zadovoljava svoje dnevne energetske potrebe, zadovoljit će i svoje dnevne hidracijske potrebe. Naime, najlakši način praćenja hidracijskog statusa dojenčeta jest praćenje njegove tjelesne mase i napredovanja. 

Dovoljan unos tekućine djeci starijoj od jedne godine osigurat će se čestim nuđenjem napitaka. No vrlo je bitno dijete učiti pravilnoj hidriraciji, a to znači davati mu što manje "obojenih" i zaslađenih tekućina i učiti ga da pije vodu. Velika količina zaslađenih tekućina kao što su sokovi i čajevi može prouzrokovati smanjeni unos hrane i česte stolice, pa čak i proljeve, zbog čega dijete može slabije napredovati. 

Konačno, pravilna hidracija podrazumijeva ne samo redovan unos nego i pravilan izbor tekućine. Prirodni voćni i povrtni sokovi te čajevi bez dodanih šećera i boja dobar su izvor vode, vitamina i minerala, no glavni izbor treba biti najbolja prirodna tekućina – voda.

Tena Niseteo, dipl. inž. preh. tehn.klinička dijetetičarka/nutricionistica

Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu Centar za poremećaj prehrane i kliničku dijetetikuKlinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16