Začini u djetetovoj prehrani

Začini su, prema standardima ISO, proizvodi biljnog porijekla ili njihove smjese, bez primjesa, svojstvenog mirisa i okusa koji se dodaju jelima, prehrambenim proizvodima i pićima radi poboljšanja arome i bolje probavljivosti.

"Začinjeno" ne znači nužno "ljuto", već obuhvata čitav niz okusa i aroma te različite vrste bilja i povrća. Začini su klasificirani od blagih, preko aromatičnih do ljutih i paprenih.

Upoznavanje djeteta s različitim okusima i mirisima ne započinje dohranom; već dojenjem djeca uče i osjećaju promjene u okusu majčinog mlijeka, koje se mijenja s njezinom dnevnom prehranom i začinima koje koristi u pripremi jela.

Bitno je naglasiti da se u mliječne pripravke za dojenčad nikako ne smiju dodavati bilo kakvi začini.

Stručnjaci vjeruju da se ovim ranim izlaganjem različitim aromama majčinog mlijeka dijete upoznaje s okusima te priprema za dohranu i uobičajene začine koji se koriste u njegovom domaćinstvu.

Dohrana djeteta najčešće započinje namirnicama jednostavnih okusa, ali i nove teksture. Prema preporukama stručnjaka s uvođenjem začina u prehranu djeteta treba pričekati do 8. mjeseca života. Začine se uvodi kao i nove namirnice, postepeno, ali u vrlo malim količinama te treba pričekati barem šest dana prije uvođenja novog začina da bi se smanjila opasnost od iritacije djetetovog želuca i utvrdio mogući uzrok bilo koje neželjene reakcije.

Najčešći začini u djetetovoj prehrani, dodani u vrlo malim količinama, jesu:

• vanilija
• cimet
• metvica
• limunova i narandžina korica
• bosiljak
• peršun
• origano
• ruzmarin
• bijeli luk
• sušena paprika
• sušeni paradajz
• muškatni oraščić
• biber

Budući da začini spadaju u skupinu ljekovitog bilja, korisnost im je višestruka, od smirujućeg djelovanja, preko poboljšanja djetetove probave i apetita sve do antibakterijskog i antioksidativnog učinka. Isto tako, začini koje vaše dijete najbolje prihvati mogu vam pomoći i pri uvođenju novih namirnica u njegovu prehranu. Opštepoznato je da djeca lakše prihvataju nove namirnice ako im se doda već poznati okus.

Pravilan odabir začina vrlo je važan zato jer se na tržištu pojavljuju u raznim mješavinama. Najbolje je koristiti svježe začine (peršun, bosiljak, celer, bijeli luk, luk, timijan) kontroliranog porijekla te sušene začine (vanilija, cimet, kumin, šafran, sušeno povrće, biber) s certifikatima, jasnog sastava i roka trajanja.

Začine i mješavine začina koji sadrže primjese: dodanu sol ili šećer, pojačivače okusa (MNG – mononatrijev glutaminat) i umjetne boje treba u potpunosti izbjegavati.

U domaćinstvu začine treba čuvati na čistom i suhom mjestu zaštićenom od svjetlosti zbog očuvanja kvalitete i sprečavanja kontaminacije.

Djetetovu prehranu začini čine zanimljivijom i ukusnijom, čime se izbjegava prekomjerno soljenje i šećerenje u cilju poboljšanja okusa.

Tena Niseteo, dipl. inž. preh. tehn.
klinički dijetetičar/nutricionist

Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu
Centar za poremećaj prehrane i kliničku dijetetiku
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16